Lider SDA Sandžaka Sulejman Ugljanin svoj povratak u Novi Pazar najavio je u prvom broju obnovljenih “Sandžačkih novina” 18. januara 1996. godine. Ovaj list objavio je intervju sa naslovom “Vidimo se u Sandžaku”. Najava Ugljaninovog povratka desila se nakon potpisivanja Dejtona i puštanja na slobodu Haruna Hadžića i grupe političkih zatvorenika u Crnoj Gori
” U Dejtonu su Milošević i Bulatović obećali da će da oslobode sve političke zatvorenike, odmah nakon potpisivanja mirovnog sporazuma. Bulatović je to svoje obećanje ispunio 19.12.1995.godine”, rekao je tada Ugljanin.
Već u narednom odgovoru na novinarsko pitanje Ugljanin preko “Sandžačkih novina” najavljuje svoj povratak.
“Od samog osnivanja, Stranke demokratske akcije Sandžaka a potom i Muslimanskog nacionalnog vijeća Sandžaka su programski i organizaciono uspostavljeni kao stabilne političke organizacije. Moje odsustvo, o kojem govorite, najbolji je dokaz da su SDA i MNVS u osnovi organizovani tako da nisu vezani niti za jedne izbore niti za jednog čovjeka. Od samog osnivanja, kroz SDA a potom i MNVS učinili smo sve da se na tim prostorima uspostavi demokratski red nakon pada komunizma, a zatim da se spriječi rat koji su velikosrpski nacionalisti sa generalima SFRJ spremali sa ciljem da stvore veliku Srbiju. Srspsko-crnogorski režim je intenzivirao vojno-policijski teror nad našim narodom u Sandžaku, ubijanjem, kidnapovanjem ljudi, paljevinom kuća, masovnim progonstvom Bošnjaka Sandžaka iz njihovih domova itd. Sredinom 1993. godine režim je zaveo opšte bezakonje na prostoru današnje tzv. SRJ. U nekim dijelovima Sandžaka stvorene su okolnosti velike nesigurnosti po život i slobodu kretanja, ne samo Bošnjaka Sandžaka već i za članove Misije KESS-a ( danas OEBS), koji su tada napustili Sandžak, s obzirom da im je od strane Srbije i Crne Gore uskraćeno pravo na dalji boravak u Sandžaku, na Kosovu i Vojvodini od 28. januara 1993. godine. Mi smo potom morali intenzivirati svoj rad na međunarodnom planu, jer je u Sandžaku postalo nemoguće politički djelovati. To je režim potvrdio daljim hapšenjem političkog rukovodstva u Sandžaku i izdavanjem potjernice za onima koji su već radili na međunarodnom planu. Režim je time pokušao uništiti svaki vid autentične političke organizovanosti Bošnjaka u Sandžaku. Hapšenjem legitimnih vođa Bošnjaka Sandžaka i izdavanjem potjernica želio ih je staviti van zakona, kako ne bi imali s kim pregovarati o statusu Sandžaka i statusu Bošnjaka u Sandžaku i drugim dijelovima SRJ.
Međutim, kao što vidite, stvari idu u normalnom pravcu, ratne opcije polako odlaze sa političke scene. Kada se stvore minimalni uslovi za politički rad i normalan dijalog, bolje rečeno kad prevlada mirovna nad ratnom opcijom, vidjetćemo se u Sandžaku,” poručio je Ugljanin ( “Sandžačke novine” -štampano izdanje-br.1 od 18. januara 1996.)
Osnivač i zdavač obnovljenog izdanja “Sandžačkih novina” bila je Liberalno bošnjačka organizacija (LBO) čiji je predsjednik bio Kasim Zoranić. Prvi boj ovog heftičnika uredila je Vasvija Gusinac.
TT tim