“Merve! Irem! Merve! Irem”, vikao je spasilac Mustafa Ozturk, a svima oko njega naređeno je da šute
Spasilački tim u Turskoj traži dvije sestre za koje su drugi preživjeli rekli da su žive zarobljene ispod gomila ruševina nakon razornog potresa u kojemu je potvrđeni broj smrtnih slučajeva veći od 28 tisuća.
“Irem, draga moja, blizu sam ti, čuješ li me?”, ponavlja Mustafa, a zatim se jasno čuje odgovor mlade djevojke.
“Sjajna si! Sada ostani mirna i odgovori mi. Ok, to je Merve. Merve draga, samo mi odgovori na pitanja”, govori Mustafa.
Merve (24) i njezina sestra Irem (19) ostale su zarobljene ispod ruševina svoje peterokatnice u Antakyi u južnoj Turskoj, koju je potres sravnio sa zemljom. Iako su prošla dva dana, njima su se ti dani činili kao tjedni.
“Srijeda je. Ne! Niste bile zarobljene 14 dana. Dajte nam pet minuta, bit ćete vani”, obećava im Mustafa. Iako zna da će spašavanje trajati satima, odlučno dodaje: “Ako izgube nadu, možda neće preživjeti.” Merve i Irem počinju se šaliti i smijati zajedno.
Prema proračunima spasilaca, piše BBC, do sestara je bilo potrebno dva metra, ali Hasan Binay, zapovjednik spasilačke ekipe, kaže da je kopanje tunela u betonu vrlo delikatna operacija. Jedan pogrešan potez mogao bi dovesti do katastrofe.
Zbog toga je pozvan buldožer, da lagano podigne i zadrži debeli beton kako bi zaustavio urušavanje zgrade kada počnu kopati.
“Djevojke, uskoro ćemo vam dati deke”, poručuje Mustafa i odgovara Merve koja je zabrinuta za spasioce: “Ah, ne, ne brinite za nas. Nismo umorni niti nam je hladno.” Spasioci počinju bjesomučno kopati i golim rukama razgrću ruševine.
Ali nakon par sati osjete kako im se tlo naglo trese pod nogama. Riječ je o snažnom naknadnom potresu. Operacije spašavanja moraju prestati i oni napuštaju devastiranu zgradu.
“Ovdje je surova stvarnost. Sigurnost našeg tima je na prvome mjestu”, govori Hasan.
Nakon 30 minuta, Mustafa i još tri spasioca vraćaju se na mjesto gdje su kopali. “Nemoj se bojati. Vjeruj mi da te nećemo ostaviti ovdje. Ja ću te izvesti, a ti ćeš nas odvesti na dobar ručak”, govori Mustafa zarobljenoj djevojci. One su mislile da su ostavljene da umru.
Oko ponoći kopanje je nastavljeno. Ekipa gotovo danima nije spavala. Svako toliko se čuje povik ‘sessizlik‘, što znači tišina. Napravili su malu rupu u betonu da vide mogu li djevojke vidjeti svjetlost Mustafine baklje.
“Merve! Irem! Vidite li svjetlo? OK! Savršeno! Sada šaljem malu kameru dolje. Kad je vidiš, reci mi i reći ću ti što da radiš”, poručuje Mustafa.
To je trenutak ushićenja za sve. Hasan se pridružuje svom timu kako bi vidio djevojke na malom ekranu povezanom s njihovom kamerom za noćno gledanje. Mogu vidjeti i Irem i Merve.
“Tako si lijepa. Ne miči se previše. Irem, povuci kameru da bolje vidimo Merve”, slijedi daljnja uputa.
Na ekranu se vidi da se Irem smiješi. Srećom ima dovoljno mjesta za njih između betona koji ih zarobljava. Olakšanje preplavi svačija lica. Djevojke izgledaju dobro i barem Irem ima prostora da se izvuče ako naprave veću rupu. Ali gotovo odmah ekipa izgleda zabrinuto. Merve im je rekla da joj je postalo hladno i da ima nešto teško na nogama. Liječnike brine je li riječ o gangrei ili prvim simptomima hipotermije.
Oko pet sati ujutro tunel je dovoljno velik da i najtanji član tima može otpuzati dolje. Spasitelj je uspio dohvatiti i držati Ireminu ruku nekoliko trenutaka.
“Tijelo naše majke počelo je smrdjeti i ne možemo pravilno disati”, govori Irem spasiocima. Djevojke već danima leže pored mrtve majke.
“Savršeno! Možemo ih iznijeti,” stiže uputa, a medicinski tim priprema se s termo dekama i nosilima. Svi su uzbuđeni. U 6 i 30 sati Irem izlazi prva. Smije se i plače u isto vrijeme.
“Bog vas blagoslovio. Molim vas, izvedite i Merve. Molim vas”, preklinje ona spasioce. “Merve je sljedeća, obećavam”, kaže joj Hasan.
Ali izvođenje Merve traje još napetih 30 minuta. Moraju joj osloboditi stopala ispod betona, a da joj ne naude. Operacija je uspješna. Nakon što Merve izađe, svi počnu pljeskati i navijati. Čuje se Merve kako vrišti od boli, ali onda pita: “Jesam li stvarno živa?”
“Jesi, draga”, odgovara joj Mustafa.
Prijatelji koji su ovdje cijelu noć počinju vikati u suzama. “Merve! Irem! Ovdje smo. Ne bojte se.” Sestre su ukrcane u kola hitne pomoći i prebačene u bolnicu.
Turska je rekla da je oko 80.000 ljudi u bolnicama, a više od milijun u privremenim skloništima, javlja Reuters.
Izvor: Jutarnji list